to je simbolika blizanaca – potraga za srodnim umom, za nekim tko vidi svijet u jednakim bojama, ali s dovoljno nijansi da nikad ne postane dosadno. potraga za suputnikom u mislima i idejama, za nekim tko poznaje i voli naše djetinje strane, one razigrane, znatiželjne, neozbiljne u svojoj ozbiljnosti. tko se smije kad i mi – i glupostima, i genijalnostima.
blizanačko drugarstvo je vezano zajedničkim pogledima na isti zid, na isti oblak, na istu rečenicu u knjizi koju nismo razumijeli. to je ta bratsko-sestrinska blizina koja nadilazi vrijeme, udaljenosti, statuse, nerazgovaranja i zaboravljene rođendane. to je netko s kim se možemo raspravljati i posvađati, vikati jedno na drugo i danima se ne čuti, ali nikad nepovratno razdvojiti. jer ta nit, ta nevidljiva antena, uvijek ostaje uključena.
blizanci nas uče o toj silnoj ljudskoj potrebi da nismo sami u mislima, da postoji još netko tko čuje isto šuštanje svemira i tko se jednako čudi svijetu, s kim možemo zajedno prepisivati stvarnost i izmišljati novi jezik – jezik pogleda, grimasa, smijeha i šutnje. netko tko nam nije potreban da nas popravi, već da s nama dijeli ludilo, razmjenjuje teorije zavjere o svakodnevnici, šalje voice poruke od pet minuta koje nas ne zamaraju, već inspiriraju i golicaju maštu.
i možda, samo možda, cijeli život zapravo tražimo tog jednog blizanca – tog brother/sister from another mother. tog nekog tko slično razmišlja, dijeli s nama dječju radoznalost, nekoga tko će s nama ostati zauvijek, makar samo u smijehu koji dijelimo na putu do tramvaja, u rečenici koju istovremeno izgovoramo. onog s kim se osjećamo lako, potpuno nesputano i prozračno.