to je simbolika blizanaca – potraga za srodnim umom, za nekim tko vidi svijet u jednakim bojama, ali s dovoljno nijansi da nikad ne postane dosadno. potraga za suputnikom u mislima i idejama, za nekim tko poznaje i voli naše djetinjaste strane; razigrane, znatiželjne, neozbiljne u svojoj ozbiljnosti. tko se smije kad i mi – i glupostima i genijalnostima. blizanci ne traže toliko savršeno slaganje i da je sve kao po špagi, već drugara za radosnu živost i mentalnu pokretljivost zbog koje odnos diše punim plućima, raste i mijenja se. njima je važna razmjena, cirkulacija, osjećaj da između dvoje ljudi nešto stalno kola, putuje, neka misao, dosjetka, šala, zajebancija.
blizanačko drugarstvo je vezano zajedničkim pogledima na isti zid, oblak, drvo, na istu rečenicu u knjizi koju nismo razumijeli. to je ta bratsko-sestrinska blizina koja nadilazi vrijeme, udaljenosti, statuse, nerazgovaranja i zaboravljene rođendane. to je netko s kim se možemo raspravljati i posvađati, vikati jedno na drugo i danima se ne čuti, ali nikad nepovratno razdvojiti, jer ta nit i nevidljiva antena, uvijek ostaje uključena. to je odnos u kojem povezanost ne ovisi samo o pravilima, formi ili učestalosti kontakta, nego o nečemu puno suptilnijem i življem, o unutarnjoj frekvenciji na kojoj se prepoznajemo…nekad je dovoljan jedan pogled, glupa interna fora ili prastara uspomena, anegdota, što god.
Blizanci – isti šapat svemira
blizanci nas uče o toj silnoj ljudskoj potrebi da nismo sami u mislima, da postoji još netko tko čuje isti šapat svemira i tko se jednako čudi svijetu, s kim možemo izmišljati novi jezik, jezik pogleda, grimasa, smijeha i/ili šutnje. netko tko nam nije potreban da nas popravi, već da s nama dijeli ludilo, razmjenjuje teorije zavjere o svakodnevnici, šalje voice poruke od pet minuta koje nas ne zamaraju, već inspiriraju i golicaju maštu.
blizanci su znak koji nas podsjeća da bliskost ne nastaje samo kroz grandiozne i duboke emocije, teške razgovore i dramatične životne prekretnice, nego i kroz sitnice, usputne komentare, gluposti koje samo nama imaju smisla, kroz zajedničko seciranje ljudi, pojava, vijesti, odnosa i svega onoga što svakodnevicu čini živom. ponekad se upravo u toj lakoći skriva osjećaj pripadanja, jer nije mala stvar imati nekoga s kim možeš biti duhovit, blesav, rastrojen, brz, nedorečen, kontradiktoran, a da te svejedno razumije. također, nije mala stvar imati nekoga pred kim ne moraš stalno paziti kako zvučiš, kako ćeš biti shvaćen, jesi li previše, premalo, prenagao ili prečudan. blizanačka povezanost voli upravo tu slobodu da budemo mentalno razbarušeni, živi, spontani, puni skokova, digresija i promjena raspoloženja.
i možda, samo možda, cijeli život zapravo tražimo tog jednog blizanca – tog brother/sister from another mother. tog nekog tko slično razmišlja, dijeli s nama dječju radoznalost, nekoga tko će s nama ostati zauvijek, makar samo u smijehu koji dijelimo na putu do tramvaja, u rečenici koju istovremeno izgovoramo. onog s kim se osjećamo lako, potpuno nesputano i prozračno. možda cijela ova simbolika zapravo govori o našoj dubokoj potrebi da budemo mentalno viđeni, da nas netko ne voli samo zbog emocije, navike ili blizine, nego i zbog načina na koji mislimo, govorimo, povezujemo stvari, skačemo s teme na temu i od komadića svakodnevice radimo mali svemir značenja.
i zato blizanci nisu samo priča o riječima, razgovoru i informacijama, nego o onom rijetkom osjećaju da nas je netko mentalno taknuo u pravo mjesto, da nas je skužio i provavlio bez previše objašnjavanja, da je uhvatio naš ritam, humor, naše skokove s teme na temu, nedovršene misli i sve one male unutarnje svjetove koje ne pokazujemo baš svakome. u svijetu u kojem se ljudi često mimoilaze, ne slušaju i ne razumiju, pronaći nekoga tko s nama dijeli isti ili sličan način razmišljanja zapravo je jedna od najljepših i najnježnijih blizanačkih čarolija.
aktualnosti: