o dinamičnom aspektu između mjeseca i merkura zapravo se jako malo priča, kao da je riječ o nekom usputnom i nebitnom detalju natalne karte, što je naravno potpuno netočno. ovo je jedan od važnijih aspekata jer govori o tome zna li osoba uopće prevesti sebe sebi, zna li emociju pretvoriti u riječ, zna li reći što joj je i kako joj je, uspijeva li povezati ono što osjeća s onim što misli, i ono što misli s onim što stvarno izgovara.
ovo je astrološki aspekt koji govori o emocionalnoj pismenosti, o jeziku bliskosti, o odnosu s majkom, o sposobnosti da se čuje sebe i da nas drugi čuju. jer kad ne znamo reći što osjećamo, često ne znamo ni što nam treba, a kad ne znamo što nam treba, lako zapinjemo u odnosima gdje nas nitko ne razumije, iako možda stalno nešto govorimo ili pokušavamo objasniti sebe i svoja osjećanja, ali ono najvažnije često ostane neizrečeno.
kako god, kada govorimo o dinamičnom aspektu između mjeseca i merkura, misli i osjećaji ne pričaju istim jezikom, ili pričaju, ali jedno govori, drugo šuti, jedno misli da zna, drugo osjeća da ne zna kako reći, izgovoriti, verbalizirati. ovo je aspekt kroz koji osoba često može imati osjećaj da ne zna što točno osjeća, ili zna da nešto osjeća, ali ne zna kako to pretočiti u riječi.
sve naravno često počinje u najranijem djetinjstvu tj. u odnosu s majkom (ili osobom koja je najviše brinula o djetetu), ali ne u smislu da je majka automatski kriva, loša ili problematična. ona ovdje ne mora biti negativac; možda je bila dobra, brižna, prisutna, možda je radila najbolje što je znala. vjerovatno je djetetu dala sigurnost, hranu, dom, brigu, školu, sve ono osnovno i važno, ali nije znala pitati dijete kaj ga stvarno muči, čega se boji, zašto je tužan, kaj mu treba, možda nije uspjela ostati mirna kad dijete plače, ljuti se, povlači ili nešto ne zna objasniti. možda je bila često umorna, preosjetljiva, prezaposlena, zabrinuta zbog pitaj boga čega. možda samo nije znala kako slušati, zato što ni nju nitko nije slušao niti ju učio da su emocije nešto normalno, da se o njima može, smije i treba pričati, da ih ne treba potiskivati ili pretvariti u famoznu; ‘ma dobro je, sve ok’.
uglavnom, zbog svega dijete nije naučilo verbalizirati emocije; naučilo je pričati, ali ne i osjećati ono što izgovara, naučilo je biti pristojno, razumno, duhovito, sposobno i funkcionalno, ali nije naučilo jednostavno reći da ga boli, da je tužno, povrijeđeno ili da se boji, već ubere da je normalno šutiti i potiskivati ili pak sve racionalizirati.
kad takva osoba odraste i uđe u vezu, odnos, brak, opetovano se sve ponavlja, iako je mislila da je daleko od onoga što je bilo nekada. mislila je da je u međuvremenu naučila komunicirati, da su godine, iskustvo i znanje dovoljne da stvari budu drugačije, ali partnerstvo postaje nova točka nerazumijevanja, što je dovoljno da aktivira stare obrasce. kada partner iste ne prepozna ili reagira racionalno na nešto što je duboko emotivno, ovakva osoba, nositelj ovog aspekta, ostaje bez riječi, povlači se ili reagira zbunjeno, bedasto i nespretno; ne zna objasniti što joj smeta, ali osjeća da je neshvaćena.
isto tako, ovakva osoba lako pobjegne u intelektualizaciju; može zvučati jako pametno, zrelo, elokventno, načitano, psihološki informirano, ali zapravo ne ulazi u srž, analizira emocije, objašnjava ih, secira, racionalizira, prepričava, ali ih u suštini ne proživljava. ili pak shema u kojoj osoba s ovakvim aspketom ne komunicira direktno što joj treba, nego okoliša; povlači se, konstantno testira, provocira, hladna je, ironična, pasivno-agresivna i/ili govori kako joj nije ništa, a itekako je sve nešto.
ako se ovaj aspekt ne razradi, kroz život ostaje emocionalna nepovezanost – osoba ne zna što osjeća, boji se konflikta jer joj nedostaje sigurnost u izražavanju, a ono što čuje od drugih često tumači kroz vlastitu nesigurnost. zbog toga se stvaraju nesporazumi, osjećaj udaljenosti, nerazumijevanja, a u intimnim odnosima kolo vode hladnoća, tišina i osjećaj da nešto nedostaje.
ako se aspekt prepozna i obradi kroz terapiju ili bilo koju vrstu svjesnog rada na sebi, osoba će naučiti povezivati misao i osjećaj, naučit će slušati sebe bez cenzure i filtera i govoriti bez straha. tada će komunikacija postati most, a ne zid, dok bliskost više neće ovisiti o tome hoće li je drugi razumjeti, već o tome koliko je ona sama prisutna u onome što priča.
naučit će prepoznati trenutak kad joj je teško i umjesto da ga prešuti i potisne, izgovorit će ga, umjesto da analizira što nije u redu, naučit će biti sa sobom dok traje nelagoda ili kakva god neugodna emocija. i to će biti sasma dovoljno. u odnosima više neće stalno tražiti potvrdu da smije osjećati to što osjeća, nego će sve više učiti verbalizirati potrebe i reći ono što joj je stvarno, bez uljepšavanja; jednostavno, jasno i bez potrebe da se stalno opravdava. naučit će da nije odgovorna za tuđe reakcije, već samo za svoju iskrenost. i tada će odnosi postati mjesto povezivanja, a ne konstantne korekcije i generalno teškog razumijevanja. tada riječi neće bježati od emocija, nego će ih lepo nositi. i ono najvažnije – tada će osoba konačno znati da ju se jasno čuje i razumije.
ovo su sve slike koje proizlaze iz ove astrološke pozicije, a koje vadim uz pomoć logike i mašte. ako želite isto ovako baratati astrološkim znanjem i time s lakoćom dekodirati sami sebe, druge i generalno život oko sebe, slobodni ste upisati školu astrologije koja počinje u 9. mjesecu. btw, još neko vrijeme ostaju stare cijene, tako da možete proći jeftinije, a kako je sezona ovna, možda je baš sad vrijeme za jedan konkretan, hrabar, mudar i prije svega koristan potez i smislen oblik ulaganja u sebe.
aktualnosti:
stay golden!