s druge pak svemir pred nas postavlja ozbiljne i seriozne zadatke i izazove, traži jasno definirane granice i ciljeve, traži format, jasnu strategiju ili pak mijenjanje i rušenje postojećih, što je češće. kaj uopće treba mijenjati i treba li uopće je sad najbitnije pitanje i najveća muka, al’ ne bumo u tom smjeru.
nadalje, svemir može pitati kaj to moramo napraviti i poduzeti kako bismo bili slobodni/ji, neovisni/ji? sloboda je iz trenutnog kuta zapravo prihvaćanje neminovnog i svega onoga što predstavlja zadatke, obaveze, moranja, razne dužnosti i u konačnici, sloboda je kad zagrlimo sam život baš takav kakav nam je dat. ali ne pali prihvaćanje lakog i mrvu težeg, nego najtežeg. eeeee!
oslobađa i spoznaja i svijest o vlastitim ograničenjima, kao i priznanje da smo u suštini puno ‘nemoćniji’ nego kaj mislimo [treba staviti u kontekst]. ovo je prihvaćanje te nemoći i mudrost i mir i sloboda koji dolaze s istim. tema jest sloboda, ali sloboda kao nešto što iz trenutnog ugla ima vrlo jasno i glasno definirane točke. sloboda je i kada se ne opravdavamo, kada preuzimamo odgovornost, kada ne sudimo i ne kritiziramo nego se maknemo ili još bolje dublje se zapitamo o tome što smo maločas osudili, kritizirali ili napali. sloboda je kada smanjujemo listu stvari, emocija ili čega god kojih se stidimo i sramimo ili izazivaju nelagodu i tak dalje, da ne duljim…